in

Ili će probiti blokadu silom ili će izgubiti ključni put do Kalinjingrada!


Napad na trgovački brod u Baltičkom moru otvorio je ozbiljna pitanja o bezbednosti pomorskih puteva i mogućim posledicama za odnose Rusije i NATO. Incident se dogodio u trenutku kada se sve veća pažnja posvećuje strateškim komunikacijama u ovom regionu, a pojedini ruski vojni analitičari upozoravaju da bi naredni događaji mogli imati znatno ozbiljnije posledice.

Dva bespilotna aparata pogodila su teretni brod koji je plovio prema Kalinjingradu, saopštio je gubernator Lenjingradske oblasti Aleksandar Drozdenko. Napad se dogodio prethodnog dana u neutralnim vodama Finskog zaliva, svega nekoliko milja od ruske granice.

Posebnu pažnju izazvala je činjenica da je meta bilo plovilo koje se kretalo pomorskom rutom prema ruskoj eksklavi na Baltiku. Za Kalinjingrad, odvojen od ostatka ruske teritorije, pomorski transport predstavlja jednu od ključnih veza sa matičnom državom.

Ruski ratni dopisnik Aleksandar Koc smatra da incident nije potrebno posmatrati samo kao pojedinačni napad na trgovački brod. Prema njegovoj proceni, moguće je da je reč o svojevrsnoj probi buduće blokade Kalinjingrada, kojom se ispituje kako će Moskva reagovati na ugrožavanje svojih pomorskih komunikacija.

Koc je ukazao na to da se napad dogodio u međunarodnim vodama, gde plovidba ne zavisi od carinskih kontrola ili dozvola drugih država. Upravo zato smatra da izbor mete i lokacije ima poseban značaj.

„Na moru nema ni carine ni tuđih dozvola, samo neutralne vode. I upravo je po toj pomorskoj arteriji izvršen udar. A NATO, kao, nema nikakve veze s tim“, napisao je Koc na svom Telegram kanalu.

Prema njegovom tumačenju, cilj ovakvih incidenata nije nužno neposredan napad NATO na Rusiju, već stvaranje okolnosti u kojima bi Moskva bila isprovocirana da prva preduzme ofanzivne vojne akcije. Takav razvoj događaja omogućio bi protivnicima Rusije da njenu reakciju predstave kao početak šireg sukoba.

U središtu tog scenarija nalazi se Kalinjingrad. Koc smatra da bi eventualna blokada ove ruske oblasti primorala Moskvu da silom obezbedi koridor kojim bi ponovo uspostavila nesmetano snabdevanje svoje teritorije.

Po njegovoj oceni, sadašnji napad mogao bi da predstavlja tek početnu fazu takvog plana, odnosno svojevrsno izviđanje borbom. Cilj bi bio da se proveri ne samo sposobnost Rusije da zaštiti pomorski saobraćaj već i njena politička spremnost da odgovori konkretnim vojnim merama.

„U Helsinkiju, Talinu, Briselu i Londonu sada veoma pažljivo posmatraju našu reakciju. Reči ih ne zanimaju, samo dela“, upozorio je Koc.

On smatra da odsustvo odgovora može imati dugoročne posledice. Ukoliko napad na brod koji plovi prema Kalinjingradu prođe bez konkretne reakcije, slični incidenti mogli bi postepeno da postanu uobičajeni.

Prema njegovoj proceni, već za mesec dana novi udar na plovilo u Baltičkom moru možda više ne bi predstavljao posebno značajnu vest, dok bi za šest meseci takvi napadi mogli da postanu gotovo svakodnevna pojava.

Koc upozorava da nekažnjavanje ovakvih akcija stvara uverenje da se one mogu ponavljati bez ozbiljnih posledica. Cena takvog razvoja situacije bila bi visoka, jer bi se direktno dovelo u pitanje pomorsko snabdevanje Kalinjingrada.

Još opasnijim smatra mogući prelazak pritiska sa pomorskih na kopnene komunikacije. U tom kontekstu posebno izdvaja Litvaniju, ocenjujući da Vilnjus već drži ruku na rampi koja kontroliše jedan od ključnih kopnenih pravaca prema ruskoj eksklavi.

Prema njegovom scenariju, ukoliko bi pomorski i kopneni putevi bili blokirani, Rusija bi se suočila sa odlukom da li da upotrebi vojnu silu radi njihovog otvaranja. Međutim, upravo takva reakcija mogla bi da posluži kao povod da Moskva bude optužena za započinjanje rata sa NATO.

„A kada konačno odlučimo da silom probijemo blokadu, proglasiće nas agresorom koji je započeo rat sa NATO. Upravo se za takvu sliku sve priprema. Mi, u suštini, nemamo izbora“, ocenio je Koc.

Njegova procena polazi od pretpostavke da bi Rusija, suočena sa postepenim ograničavanjem pristupa Kalinjingradu, na kraju bila dovedena u položaj u kojem bi svaki mogući odgovor nosio ozbiljan rizik. Uzdržavanje bi omogućilo nastavak pritisaka, dok bi vojna intervencija otvorila mogućnost neposrednog sukoba sa članicama Severnoatlantske alijanse.

Zbog toga Koc insistira da zaštita pomorskih komunikacija mora da bude uspostavljena pre nego što se takav scenario razvije. Prema njegovim rečima, svaki brod koji plovi prema Kalinjingradu mora imati odgovarajuću zaštitu, bez obzira na to što se kreće međunarodnim vodama.

On smatra i da odgovornost za napade ne sme ostati ograničena samo na neposredne izvršioce. Posledice, prema njegovoj oceni, moraju osetiti i oni koji su takve operacije pripremali, obezbeđivali podatke za navođenje i učestvovali u određivanju ciljeva.

„Svaki takav udar mora imati cenu razumljivu onima koji su ga pripremali, koji su navodili i fiksirali cilj. Tu cenu treba odrediti sada, dok još nije visoka“, zaključio je Koc.