in

NATO bi mogao da se suoči sa pretnjom kakvu još nije video


Rusija razvija novu generaciju nuklearnih podmornica čije bi mogućnosti mogle ozbiljno da promene odnos snaga na moru, ali realizaciju ambicioznog projekta prate velike neizvesnosti.

Ruska ratna mornarica planira da u narednim decenijama značajno obnovi svoje podvodne snage, oslanjajući se na savremene tehnologije, snažno raketno naoružanje i konstrukcije koje omogućavaju znatno teže otkrivanje podmornica.

Posebna pažnja posvećena je razvoju višenamenskih plovila sposobnih da istovremeno izvršavaju zadatke protivpodmorničke borbe, napada na površinske brodove i udara na udaljene kopnene ciljeve.

Jedan od najambicioznijih projekata u tom programu nosi oznaku 545 i poznat je pod nazivom „Lajka“. Reč je o perspektivnoj nuklearnoj podmornici pete generacije, koja bi trebalo da objedini karakteristike nekoliko različitih klasa podvodnih borbenih plovila.

Američki vojni portal 19FortyFive ocenjuje da bi kombinacija smanjene uočljivosti, velike brzine i moćnog raketnog arsenala mogla da pretvori „Lajku“ u ozbiljnu pretnju za pomorske snage NATO-a. Ipak, između planiranih mogućnosti i stvarnog uvođenja podmornice u operativnu upotrebu postoje značajne prepreke.

Razvoj projekta započet je 2014. godine pod nazivom „Haski“, a dve godine kasnije Ministarstvo odbrane Rusije zaključilo je ugovor o naučnoistraživačkim i razvojno-konstruktorskim radovima. Naziv „Lajka“ pojavio se približno 2019. godine.

Za projektovanje je zadužen peterburški pomorski konstruktorski biro „Malahit“, poznat po dugogodišnjem iskustvu u razvoju sovjetskih i ruskih nuklearnih podmornica.

Nova podmornica prvenstveno je zamišljena kao zamena za starije višenamenske nuklearne podmornice projekata 971 „Ščuka-B“, 945 „Barakuda“ i 671RTM „Ščuka“. Dugoročno bi mogla da dopuni ili zameni i savremenije podmornice projekta 885M „Jasenj-M“.

Jedan od ključnih ciljeva programa jeste stvaranje univerzalne i pristupačnije platforme koja bi mogla da se proizvodi u većim serijama. Rusija time nastoji da izbegne zavisnost od izuzetno složenih i skupih konstrukcija, čija proizvodnja zahteva znatne industrijske i finansijske resurse.

Iako konačan izgled „Lajke“ još nije utvrđen, objavljene projektovane karakteristike ukazuju na izuzetno moćno podvodno plovilo. Njegov deplasman u zaronjenom stanju trebalo bi da premaši 11.000 tona, dok bi maksimalna podvodna brzina dostizala 35 čvorova.

Predviđena dubina zarona iznosi približno 600 metara, a autonomija plovidbe procenjuje se na 90 dana. Podmornicu bi pokretao nuklearni reaktor povezan sa tradicionalnim brodskim propelerom.

Nuklearni pogon omogućio bi joj dugotrajan boravak ispod površine mora bez potrebe za redovnim izranjanjem radi dopunjavanja goriva ili obezbeđivanja vazduha za rad pogonskog sistema. To je posebno važno za dugotrajne operacije na velikim udaljenostima.

Projektanti predviđaju i savremeni hidroakustički kompleks namenjen otkrivanju neprijateljskih podmornica i površinskih brodova. Razmatra se upotreba kompozitnih materijala, kao i znatno šira automatizacija brodskih sistema.

Takva rešenja trebalo bi da smanje buku koju podmornica proizvodi tokom kretanja i omoguće manji broj članova posade. Smanjena akustička uočljivost posebno je značajna u savremenom podvodnom ratovanju, gde mogućnost da se protivnik otkrije pre nego što sam bude otkriven često predstavlja presudnu prednost.

Posebno važna karakteristika „Lajke“ trebalo bi da bude modularna konstrukcija. Umesto razvoja potpuno različitih podmornica za pojedinačne borbene zadatke, ruska mornarica mogla bi da koristi zajedničku osnovnu platformu sa različitim konfiguracijama naoružanja.

Razmatrane su dve glavne verzije. Prva bi bila klasična višenamenska nuklearna podmornica namenjena pronalaženju i uništavanju neprijateljskih podmornica i površinskih brodova, uz korišćenje torpeda i protivpodmorničkog naoružanja.

Druga verzija bila bi prilagođena nošenju krstarećih raketa, sa većim brojem lansirnih uređaja za napade na pomorske i kopnene ciljeve.

Predviđeni arsenal mogao bi da obuhvati torpeda kalibra 533 milimetra, krstareće rakete velikog dometa „Kalibar“, protivbrodske rakete „Oniks“ i hipersonične rakete „Cirkon“.

Posebno mesto zauzima „Cirkon“, koji je namenjen i napadima na dobro zaštićene površinske ratne brodove. Kombinacija takvog naoružanja sa torpednim sistemima omogućila bi podmornici da izvršava različite borbene zadatke bez potrebe za angažovanjem posebnih klasa plovila.

Ovakav koncept odgovara dugoročnim potrebama ruske mornarice, u kojoj podvodne snage tradicionalno predstavljaju jednu od najvažnijih komponenti vojne moći.

Višenamenske nuklearne podmornice imaju zadatak da ugrožavaju protivničke brodove, prate kretanje stranih pomorskih formacija i štite ruske strateške raketne podmornice. Njihova uloga posebno dolazi do izražaja u Severnom Atlantiku i na Arktiku, gde ruske i NATO snage deluju u istim morskim područjima.

Rusija zato nastoji da dobije podmornicu koja će biti sposobnija od sovjetskih prethodnika, ali istovremeno ekonomičnija od savremenog projekta „Jasenj-M“.

Izgradnja podmornica klase „Jasenj-M“ izuzetno je složena i skupa. Manja, standardizovana i univerzalnija konstrukcija „Lajke“ teoretski bi omogućila proizvodnju većeg broja plovila uz korišćenje postojećih industrijskih kapaciteta.

Upravo na tom mestu pojavljuje se najveći problem čitavog programa. Ruska industrija već je opterećena izgradnjom drugih nuklearnih podmornica, dok novi projekat još nije dostigao fazu u kojoj bi mogao da pređe u stvarnu proizvodnju.

Brodogradilište „Sevmaš“, glavni ruski proizvođač nuklearnih podmornica, nastavlja realizaciju programa strateških raketnih podmornica „Borej-A“ i višenamenskih podmornica „Jasenj-M“.

Pored postojećih proizvodnih obaveza, modernizaciju ruskog odbrambenog kompleksa dodatno otežavaju zapadne sankcije i veliki troškovi povezani sa sukobom u Ukrajini.

Ranije se pretpostavljalo da bi izgradnja prve „Lajke“ mogla da počne između 2027. i 2030. godine. Međutim, potvrđeni ugovor o izgradnji još ne postoji, a polaganje kobilice prve podmornice nije obavljeno.

Zbog toga ni okvirni rokovi uvođenja nove klase u sastav ruske ratne mornarice nisu pouzdani. Njeno stvarno pojavljivanje u operativnoj upotrebi moglo bi da bude znatno udaljenije nego što sugerišu prvobitni planovi.

Upravo „Lajka“ pokazuje razliku između ruskih ambicija da modernizuje podvodnu flotu i industrijskih mogućnosti za serijsku proizvodnju najkompleksnijih savremenih ratnih brodova.

Ukoliko projekat bude realizovan u predviđenom obliku, Rusija bi mogla da dobije tišu, univerzalniju i snažno naoružanu nuklearnu podmornicu sposobnu da se suprotstavi pomorskim snagama NATO-a i koristi najmodernije raketne sisteme.