in

Saks otkrio zašto SAD više ne mogu da slome Kinu


Odnosi između Vašingtona i Pekinga ulaze u novu fazu, a promene u odnosu snaga dve najveće svetske ekonomije mogle bi značajno da utiču na budućnost njihovog političkog i ekonomskog rivalstva.

Američki ekonomista i direktor Centra za održivi razvoj Univerziteta Kolumbija, profesor Džefri Saks, ocenio je da su Sjedinjene Američke Države shvatile da ne mogu ostvariti pobedu nad Kinom, ni u trgovinskom sukobu ni u ratu velikih razmera. Takvo saznanje, prema njegovim rečima, otvara mogućnost ozbiljnog približavanja dve sile.

U intervjuu za TASS nakon samita Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APEC), Saks je naglasio da je poboljšanje američko-kineskih odnosa ne samo moguće već i poželjno, pod uslovom da Vašington i Peking poštuju princip međusobne uzdržanosti.

„Zbližavanje između Vašingtona i Pekinga svakako je moguće i poželjno, a taj proces može veoma daleko da odmakne ukoliko se obe strane pridržavaju principa međusobne uzdržanosti“, izjavio je Saks.

On je podsetio na intenzivne diplomatske kontakte između dve zemlje tokom ove godine. Američki predsednik Donald Tramp boravio je u državnoj poseti Kini, kineski predsednik Si Đinping posetio je Vašington u septembru, a dvojica lidera potom su se ponovo sastala u Šenženu.

Saks smatra da je Vašington na osnovu odnosa ekonomskih i vojnih snaga došao do zaključka da sukobljavanje sa Pekingom ne može doneti željenu pobedu. To se, kako je istakao, odnosi i na trgovinski rat i na mogućnost direktnog vojnog sukoba velikih razmera.

Posebno značajnu ulogu u takvoj proceni imaju ekonomski pokazatelji. Prema Saksovim podacima, kineska ekonomija, merena paritetom kupovne moći, danas je približno za trećinu veća od američke.

Još izraženija razlika postoji u industrijskoj proizvodnji. Kina, kako je naveo, proizvodi približno dvostruko više industrijskih proizvoda nego Sjedinjene Američke Države, što dodatno pokazuje razmere ekonomske snage Pekinga.

Upravo zbog takvog odnosa snaga, Saks smatra da nastavak konfrontacije ne predstavlja racionalnu strategiju ni za jednu stranu. Umesto pokušaja da jedna sila ostvari prevlast nad drugom, ekonomski i politički interesi obe zemlje upućuju na drugačiji pristup.

„Stoga je najracionalniji put za obe strane saradnja“, zaključio je Saks.